Kada neko pomene Mostar, gotovo svako će prvo pomisliti na Stari most. Kameni luk iznad smaragdne Neretve postao je simbol grada i jedno od najfotografisanijih mjesta na Balkanu. Međutim, samo nekoliko minuta hoda od uskih kaldrmisanih ulica starog jezgra nalazi se građevina koja kod mnogih turista izazove isto pitanje: Kako je moguće da za ovo mjesto gotovo niko ne zna?
Na uzvišenju iznad Mostara, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na grad, uzdiže se Saborna crkva Svete Trojice. Njena priča nije samo priča o jednom hramu. To je priča o bogatstvu Mostara u 19. vijeku, vrhunskom graditeljstvu, umjetnosti, razaranju i ponovnom rađanju.
Hram koji je trebao da impresionira
Sredinom 19. vijeka Mostar je doživljavao snažan razvoj. Srpski trgovci bili su među najuglednijim i najimućnijim ljudima u gradu. Već 1856. godine izgradili su reprezentativnu školsku zgradu, jednu od najvećih u tadašnjem Mostaru, ali su željeli nešto mnogo ambicioznije.
Nisu tražili mjesto skriveno među kućama.
Naprotiv.
Izabrali su Perkovinu, uzvišenje koje dominira gradom, kako bi nova crkva bila vidljiva iz gotovo svih dijelova Mostara. Bila je to jasna poruka da grade nešto što će trajati vijekovima.
Kada je 15. marta 1863. godine položen kamen temeljac, malo ko je mogao pretpostaviti da će nastati jedan od najimpresivnijih pravoslavnih hramova svog vremena.
Greška koja je promijenila istoriju crkve
Gradnja nije tekla bez problema.
Prvi majstor bio je Spasoje Vulić iz Tetova, poznat po gradnji crkve Svetog Nikole u Foči. Međutim, tokom radova pojavili su se ozbiljni problemi. Stubovi su počeli da pucaju, a cijeli projekat našao se pred velikim izazovom.
Umjesto da odustanu, Mostarci su pozvali jednog od najpoznatijih balkanskih neimara 19. vijeka – Andriju Damjanova.
Njegov dolazak promijenio je sve.
Damjanov nije samo otklonio greške u konstrukciji. Redizajnirao je dijelove građevine, unio prepoznatljive dekorativne elemente i pretvorio crkvu u arhitektonsko djelo koje će decenijama izazivati divljenje putopisaca i arhitekata.
Danas mnogi smatraju da je upravo njegov potpis razlog zbog kojeg Saborna crkva izgleda toliko monumentalno.
Kada jedan hram poveže tri svijeta
Možda je najzanimljiviji dio njene priče način na koji je izgrađena.
Najveći dio sredstava prikupili su mostarski srpski trgovci, ali značajnu pomoć pružio je i osmanski sultan Abdul Aziz, koji je za gradnju darovao oko 100.000 groša. Ruski car poklonio je raskošnu zlatovezenu plaštanicu, dok su brojni dobrotvori pomagali opremanje hrama.
Malo je građevina na Balkanu koje u sebi nose tragove toliko različitih svjetova.
U vremenu kada su se carstva često sukobljavala, ova crkva nastajala je zahvaljujući ljudima različitih kultura i država.
Umjetnička riznica kakvu je Mostar rijetko imao
Posjetioci nisu ostajali zadivljeni samo njenim dimenzijama.
Unutrašnjost hrama bila je pravo umjetničko blago.
U njemu su se nalazile ikone nastale između XVI i XVIII vijeka, među kojima su bila djela kritskih, grčkih, ruskih i domaćih majstora. Posebnu vrijednost imao je monumentalni ikonostas, bogato rezbaren u drvetu, za koji se vjeruje da ga je upravo Andrija Damjanov izradio sa svojim saradnicima.
Svaka ikona pričala je svoju priču.
Zajedno su činile jednu od najvrijednijih zbirki pravoslavne umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Dan kada je Mostar izgubio dio svoje duše
Tokom ljeta 1992. godine sve se promijenilo.
Crkva je najprije granatirana.
Zatim je zapaljena.
Na kraju je minirana i gotovo potpuno sravnjena sa zemljom.
Nestali su kupole, zvonik, ikonostas i veliki dio umjetničkog blaga koje se u njoj čuvalo više od jednog vijeka.
Za mnoge Mostarce to nije bilo samo rušenje jedne građevine.
Bio je to nestanak dijela identiteta grada.
Povratak simbola Mostara
Danas, više od tri decenije kasnije, Saborna crkva ponovo se uzdiže iznad Mostara.
Njene kupole ponovo dominiraju panoramom grada, baš kao što su to činile prije više od 150 godina.
Obnova još traje, ali već sada predstavlja jedan od najupečatljivijih simbola povratka kulturnog i istorijskog nasljeđa.
Mnogi turisti koji dođu do Starog mosta nikada ne naprave tih nekoliko dodatnih minuta hoda do Perkovine.
A upravo odatle Mostar izgleda potpuno drugačije.
Sa platoa ispred crkve pruža se pogled na kamene krovove starog grada, zelenu Neretvu i okolna brda. To je mjesto na kojem ćete shvatiti da Mostar nije samo jedan most.
Mostar je grad slojeva, različitih kultura, dramatične istorije i nevjerovatnih priča koje čekaju da budu otkrivene.
Zato, kada sljedeći put budete planirali posjetu Mostaru, nemojte stati samo na Starom mostu.
Prošetajte još nekoliko minuta.
Možda ćete upravo u Sabornoj crkvi pronaći priču koju ćete pamtiti mnogo duže od fotografije sa najpoznatije razglednice Bosne i Hercegovine.
0 Comment