Pet dana odgađanja, snježna oluja, magla koja je zaustavila već započetu trku i sedamnaestogodišnja Švajcarkinja koja je morala dva puta dokazivati da je najbrža. Olimpijski spust na Jahorini 1984. godine ostao je upamćen po jednoj od najmanjih razlika između zlatne i srebrne medalje na Igrama.
Na Jahorini je 15. februara 1984. godine konačno počeo ženski olimpijski spust. Takmičenje, prvobitno planirano pet dana ranije, odgađano je zbog snijega i nepovoljnih vremenskih prilika. Kada su organizatori napokon dali znak za početak, činilo se da će višednevno čekanje biti završeno.
Stazom je prošlo šest predvozača, a potom su nastupile prve četiri takmičarke. Među njima je bila i sedamnaestogodišnja Švajcarkinja Michela Figini, koja je ostvarila najbolje vrijeme.
A onda se na gornji dio staze spustila gusta magla.
Vidljivost se toliko pogoršala da takmičenje nije moglo biti nastavljeno. Trka je prekinuta, a kasnije i odgođena za naredni dan. Uz probleme s vremenom, organizatori su morali razmotriti i prigovor kanadske reprezentacije na pripremljenost pojedinih dijelova staze.
Figini je već bila najbrža, ali joj taj rezultat nije donosio ništa. Sutradan je morala ponovo izaći na start, podjednako kao i sve ostale takmičarke.
Ono što se dogodilo 16. februara učinilo je njenu pobjedu još neobičnijom.
Snijeg koji smo dugo čekali
Sarajevo je gotovo šest godina pripremalo Zimske olimpijske igre. Gradili su se sportski objekti, hoteli, saobraćajnice i olimpijska borilišta. Na Jahorini su uređene staze za ženski spust, veleslalom i slalom.
Ali početkom februara 1984. organizatore je brinulo nešto na šta nisu mogli uticati. Snijega nije bilo dovoljno.
Zima je bila neuobičajeno blaga. U Sarajevu su danima vladale temperature koje nisu odgovarale predstavi o gradu domaćinu Zimskih olimpijskih igara. Na pojedinim borilištima vidjela se trava, a pripremljene staze čekale su ozbiljnije padavine. U kasnijim svjedočenjima učesnika i novinara često se ponavljala ista uspomena: svi su gledali u nebo i čekali snijeg.
Onda je, upravo u vrijeme otvaranja Igara, počeo padati. I nije prestajao.
Četrdeset centimetara preko noći
U noći između 8. i 9. februara Sarajevo je zahvatilo snažno nevrijeme. Prema zvaničnom završnom izvještaju Organizacionog komiteta, u gradu je tokom te noći palo 40 centimetara novog snijega. Na stazi za muški spust na Bjelašnici snježni pokrivač iznosio je oko jednog metra, a slične prilike zabilježene su i na ženskoj spust-stazi na Jahorini.
Za organizatore je nastao sasvim novi problem. Snijeg koji su priželjkivali sada je trebalo ukloniti sa sportskih borilišta, prilaznih puteva i saobraćajnica. Raspored takmičenja počeo se mijenjati gotovo svakodnevno.
Na Bjelašnici su udari vjetra prelazili 200 kilometara na čas. Muški spust nije mogao biti održan u planiranom terminu.
Ni Jahorina nije bila pošteđena. Zbog snijega i magle pomjerani su treninzi i takmičenja, a ženski spust, jedna od najatraktivnijih disciplina na planini, čekao je povoljne uslove.
Ipak, na planinskim stazama dobra volja nije mogla rastjerati maglu.
Magla je zaustavila trku
Ženski olimpijski spust trebalo je da bude održan 11. februara. Međutim, zbog nepovoljnih vremenskih uslova termin je više puta pomjeran, sve do 15. februara.
Tog dana Jahorina je napokon dočekala takmičarke. Bila je srijeda, 15. februar, i vrijeme ponovo nije dozvolilo da se trka privede kraju.
Poslije šest predvozača i četiri takmičarke, magla je zaklonila gornji dio staze. Vidljivost je postala nedovoljna za bezbjedan nastavak spusta.
Američka novinska agencija UPI istog dana izvijestila je da je takmičenje zaustavljeno i da se u vođstvu nalazila Michela Figini.
U međuvremenu je kanadski tim podnio protest, ukazujući na stanje određenih dijelova staze. Organizatori su pokušavali pronaći način da nastave takmičenje, ali se magla nije povlačila.
Odlučeno je da se trka ponovi sutradan. Za Figini je to bilo posebno teško iskušenje. Već je jednom savladala stazu brže od svih koje su do tada nastupile. Međutim, na Olimpijskim igrama nije dovoljno biti prvi među četiri takmičarke. Rezultat mora biti postignut u regularno završenoj trci.
Minus 14 stepeni i 1.965 metara do cilja
U četvrtak, 16. februara 1984. godine, vrijeme je konačno omogućilo održavanje olimpijskog spusta.
Trka je počela u 10.30 časova. Na startu jahorinske staze „Olympia“, na nadmorskoj visini od 1.872 metra, temperatura je iznosila minus 14 stepeni. Na cilju je bilo minus 13. Snijeg je bio tvrd, a tokom takmičenja zabilježene su slabe snježne padavine.
Staza je bila duga 1.965 metara, s visinskom razlikom od 547 metara i 28 kapija. Na startnoj listi nalazile su se 32 skijašice iz 13 zemalja.
Među favoritkinjama bila je Švajcarkinja Maria Walliser, jedna od najboljih spustašica tog vremena. Njena mlada reprezentativna koleginica Michela Figini tek se probijala među najveća imena svjetskog skijanja.
Figini je na start izašla s brojem pet. Dan ranije već je pokazala koliko može biti brza na ovoj stazi. Sada je to trebalo ponoviti, kada se rezultat zaista računa.
Kroz cilj je prošla za 1 minut i 13,36 sekundi.
Taj rezultat ostao je nedostižan. Ali razlika je bila toliko mala da se do nastupa posljednjih favoritkinja nije moglo znati ko će osvojiti zlato.
Pet stotinki između zlata i srebra
Maria Walliser nastupila je sa startnim brojem deset. Njena vožnja bila je gotovo jednako brza kao Figiničina. Razlike između dvije Švajcarkinje bile su toliko male da je o pobjednici odlučivalo elektronsko mjerenje vremena.
Na cilju se za Walliser zaustavilo vrijeme od 1:13,41.
Figini – 1:13,36. Walliser – 1:13,41.
Samo pet stotinki sekunde dijelilo je prvo i drugo mjesto.
Za bronzanu medalju izborila se Olga Charvátová iz Čehoslovačke, koja je spust završila za 1:13,53, sedamnaest stotinki iza pobjednice.
Čitavo olimpijsko postolje stalo je u razliku manju od dvije desetinke sekunde.
Figini je tako sa sedamnaest godina osvojila olimpijsko zlato, nakon što je prethodnog dana već jednom bila najbrža u prekinutoj trci.
Walliser je završila druga, iako je i sama ostvarila izuzetan rezultat. Čehoslovačkoj je pripala istorijska bronza — prva olimpijska medalja u alpskom skijanju za tu zemlju.
Na Jahorini toga dana nije odlučivala samo hrabrost skijašica na strmoj stazi. Presudna je bila preciznost mjerenja vremena koja je mogla razlikovati dvije gotovo podjednake vožnje.
Magla se vratila
Spust je napokon bio završen, ali se nevolje s vremenom na Jahorini nisu okončale. Već narednog dana, 17. februara, tokom ženskog slaloma ponovo se pojavila gusta magla.
Takmičenje se odvijalo u teškim uslovima. U prvoj vožnji zabilježeno je čak 17 odustajanja, a još četiri u drugoj.
Zlatnu medalju osvojila je Italijanka Paoletta Magoni, ispred Francuskinje Perrine Pelen i Ursule Konzett iz Lihtenštajna. Ranije, 13. februara, u olimpijskom veleslalomu pobijedila je Amerikanka Debbie Armstrong.
Tako su na Jahorini održane tri ženske olimpijske discipline, a zlatne medalje pripale su predstavnicama tri različite zemlje.
Ipak, spust je ostavio naročito snažnu priču. Ne samo zbog pet stotinki sekunde, već zbog svega što je prethodilo toj razlici.
Staza koja pamti
Olimpijske igre u Sarajevu završene su 19. februara 1984. godine. Jahorina je već tada dobila mjesto u istoriji svjetskog skijanja, a njene olimpijske staze nastavile su živjeti i poslije Igara.
Na njima se i danas skija, mada su se planina, infrastruktura i način pripreme staza tokom decenija znatno promijenili.
Michela Figini kasnije je postala jedna od najuspješnijih švajcarskih skijašica svoje generacije. Osvojila je dva velika kristalna globusa Svjetskog kupa i četiri mala globusa u spustu. Na Jahorinu je stigla kao sedamnaestogodišnja takmičarka. Otišla je kao olimpijska šampionka.
Između ta dva trenutka stalo je pet dana čekanja, prekinuta trka, gusta magla, novo jutro na startu i 1.965 metara spusta.
Toliko je, tog februarskog jutra 1984. godine, vrijedilo olimpijsko zlato na Jahorini.
