Vrelo Miljacke je glavni izvor rijeke Paljanske Miljacke (postoji i rijeka Mokranjska Miljacka), smješten u naselju Gornje Pale, ispod ruševina srednjovjekovnog grada Gradine Pavlovića na sjevernim obroncima Ravne planine (u masivu Jahorine). Izvorište se nalazi na oko 1.010 metara nadmorske visine, otprilike 2 km jugoistočno od centra Pala.

Ovo vrelo predstavlja skup jačih kraških izvora gravitacionog tipa – voda potiče uglavnom od površinskih padavina (kiše i snijega) koje se infiltriraju kroz pukotine u krečnjačkoj podlozi Ravne planine i podzemno akumuliraju u njenim masivima.

Zahvaljujući takvoj prirodnoj “rezervoarskoj” zoni, Paljanska Miljacka izvire iz više vrela koja se na samom izvorištu spajaju u jedan vodotok. Voda se potom u vidu planinskog potočića probija kroz šumovitu strminu i formira niz manjih slapova i vodopada preko sedrenih (travertinskih) blokova obraslih mahovinom. Tek nakon oko 250 metara dinamičnog toka niz padine, rječica prelazi u mirniju dolinu Pala, gdje joj se korito širi. Ipak, i dalje je puno kamenja i padova, tako da niže od izvora Miljacka i dalje ima karakter brze planinske rijeke.

Temperatura vode na samom vrelu je gotovo stalna tokom cijele godine (oko 6–7 °C), zbog čega je voda izuzetno čista i bogata kiseonikom. Ujedno je i pitka (lokalci kažu da je to mjesto “gdje se Miljacka pije”).

Nastanak vode i tok rijeke Miljacke

Voda izvora potiče pretežno od padavina na planinskom području Ravne planine i Jahorine. Snježni pokrivač Jahorine zimi i obilne kiše u jesen i proljeće natapaju krečnjačko tlo, gdje se voda podzemno skuplja i potom izbija na više mjesta u obliku snažnih izvora. U periodima topljenja snijega ili jakih kiša, vrela postaju obilnija i stvaraju bučnije vodopade, dok u sušnijim ljetnim mjesecima tok opadne ali ne presušuje, zbog velike podzemne akumulacije vode u masivu. Nakon izvorišta u Gornjim Palama, Paljanska Miljacka teče oko 12,9 km kroz područje Pala, primajući usput nekoliko manjih pritoka poput Jahorinskog potoka i Rapišnice. U selo Dovlići ulazi u uski, visoki kanjon gdje joj se sa desne strane pridružuje Mokranjska Miljacka, drugi krak rijeke Miljacke koji izvire iz pećine na padinama Romanije. Spojem Paljanske i Mokranjske Miljacke nastaje rijeka Miljacka u užem smislu, koja zatim protječe kroz Sarajevo i poslije ukupno približno 35–38 km toka utiče u rijeku Bosnu kod Ilidže.

Manje je poznato da Miljacka ima dva izvora. Pored Paljanske Miljacke, postoji i Mokranjska Miljacka, duga oko 20,5 kilometara, koja izvire u pećini kod Kadina Sela na 1.135 m nadmorske visine. Riječ je o impresivnoj kraškoj špilji istraženoj 2009. godine u dužini većoj od sedam kilometara. Ove dvije rijeke spajaju se kod Dovlića, zbog čega se često kaže da je Miljacka spoj “jahorinske i romanijske rijeke”.

Prirodne ljepote i izletište

Okolina Vrela Miljacke izuzetno je slikovita i bogata zelenilom tokom cijele godine. Izvorišni tok protiče kroz gustu crnogoričnu šumu, stvarajući očaravajući ambijent uz neprestani huk vode koja se prelijeva preko sedrenih stepenica i slapova. Posebno u proljeće, kada nabujaju izvori, i u jesen, uz jake kiše, prizori brzih kaskada preko mahovinom obrastlih stijena ostavljaju posjetioce bez daha. Vrelo je odavno omiljeno izletište lokalnog stanovništva – još od austrougarskog perioda Paljani i Sarajlije dolazili su ovamo uživati u svježem planinskom zraku i prirodnom miru. Velika prednost je blizina centru Pala: do Vrela vodi više pješačkih staza, a laganom šetnjom može se stići iz grada za oko pola sata. Cijelo područje je uređeno kao piknik-zona sa prostorom za šetnju, roštilj i rekreaciju. Ljeti je tu posebno prijatno – zbog hladovine šume i svježine potoka temperatura zraka bude ugodno niska čak i u najtoplijim danima. Ipak, čist planinski zrak i tišina koju remeti jedino zvuk vode pružaju idealan ambijent mira i odmora.

Stare pilane i vile

Područje izvora Miljacke zahvaljujući obilju vode, šume i kamena bilo je privlačno i za raniju privrednu upotrebu. Još u 19. vijeku, tokom austrougarske uprave, Pale su postale centar drvne industrije. Godine 1906. kroz kanjon Miljacke izgrađena je uskotračna pruga Sarajevo–Pale–Užice, takozvana ćirina pruga, što je omogućilo masovan izvoz drveta. Na Palama su i prije toga radile manje pilane potočare, a 1898. godine sarajevska trgovačka porodica Hadžišabanović podigla je moderniju pilanu sa dva gatera upravo u blizini Vrela Miljacke. Ta pilana je u početku opsluživala lokalne potrebe, ali je dolaskom željeznice znatno proširila kapacitet i tržište.

Braća Hadžišabanović su nedaleko od izvora izgradili i svoju porodičnu vilu 1912. godine, kao ladanjski objekat usred prirode, odmah iznad ribnjaka. Ova vila, poznata i kao Vila Koran, danas je proglašena nacionalnim spomenikom. Nažalost, vila je zapuštena i djelimično urušena – ostaci ove nekad lijepe dvokatnice i dalje stoje na proplanku iznad izvora, svjedočeći o periodu austrougarske arhitekture na Palama.

U okolini se i dalje mogu vidjeti ruševine nekoliko starih objekata, koliba i mlinova, kao i kameni pragovi gdje su nekad bile vezane vodenice i pilane. Sve to podsjeća na bogatu prošlost lokaliteta, gdje su se prirodna bogatstva koristila s mjerom i poštovanjem.

Ribnjaci i restorani

Voda Paljanske Miljacke izuzetno pogoduje uzgoju pastrmke – uvijek je čista, hladna i bogata kiseonikom zahvaljujući brzacima i slapovima. Zato su neposredno nizvodno od izvora još prije nekoliko decenija osnovani ribnjaci za uzgoj pastrmke. Danas se na tom mjestu nalaze dva ribnjaka s restoranima, poznata po svježoj pastrmci na žaru i drugim ribljim specijalitetima domaće kuhinje.  +Posebnu atrakciju predstavlja činjenica da potok Miljacke protiče kroz bašte restorana, pa gosti mogu ručati uz žubor izvorske vode. Okruženi zelenilom i svježim planinskim zrakom, posjetioci ovdje imaju jedinstven doživljaj objedovanja u prirodi.

Gradina Pavlovića – srednjovjekovni grad

Odmah iznad samog vrela Miljacke, na strmoj stožastoj stijeni visokoj 1048 metara, nalaze se ostaci utvrđenja Gradina Pavlovića. Riječ je o ruševinama srednjovjekovnog grada iz doba bosanskog plemstva. Gradina potiče iz praistorije, koristili su je Iliri, nakon njih rimljani, da bi je verovatno prije 14. vijeka obnovio lokalni vlastelin, kao upravni centar porodice Pavlović za područje Paljanskog polja i okoline. Porodica Pavlovića, čiji je rodonačelnik knez Pavle Radenović, bila je jedna od najmoćnijih u srednjovjekovnoj Bosni, a njihovi posjedi prostirali su se od područja današnjeg Sarajeva do Dobruna.

Pavlovići su podigli najmanje tri utvrđenja u regiji: Pavlovac kod Prače, Gradinu na Palama i Hodidjed na sastavcima dvije Miljacke. Gradina na Palama vjerovatno nije imala drugo ime, a narod je kroz legende kasnije pripisivao njenu gradnju “prokletoj Jerini”. Strateška uloga ove gradine bila je kontrola karavanskog puta između Vrhbosne i Pavlovca, kao i zaštita lokalnog stanovništva.

Gradina je imala donji i gornji grad. Donji dio činile su ograđena podgrađa koja su služila kao vrtovi i prva linija odbrane. Gornji dio imao je dvije kamene kule i stambene prostorije. Najviša okrugla kula nalazila se na vrhu stijene, dok je masivna četverougaona kula štitila ulaz. Zidine su građene od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom. Unutar grada nalazila se i cisterna za vodu. U okolini su pronađeni i ulomci antičkih opeka i praistorijske keramike, što ukazuje da je ovo mjesto korišteno još puno ranije.

Danas su ostaci Gradine u lošem stanju. Vide se temelji kula i dijelovi zidova visoki do nekoliko metara. U blizini utvrđenja nalazi se i nekropola sa stećcima, gdje su, prema predanju, sahranjeni neki članovi porodice Pavlović. Posjeta ruševinama i okolnim stazama dodatno upotpunjuje doživljaj Vrela Miljacke, spajajući prirodne ljepote i bogatu kulturnu baštinu na jednom mjestu.