U vrijeme kada su se redovi na žicama protezali duže od staza, a miris toplog čaja iz planinskih domova širio iznad snijegom prekrivenih krošnji, Jahorina je živjela svoje zlatno doba. Sedamdesete godine bile su period kada je ova planina disala punim plućima, kad su na njenim padinama odrasle generacije koje su skijanje doživljavale kao radost, ne kao takmičenje.

Oživljene razglednice iz tog vremena, sabrane u video objavljen na YouTube kanalu Jahorina Travel, vraćaju nas u svijet koji je istovremeno bio jednostavniji i topliji. Na njima se vidi sve ono što je činilo duh stare Jahorine: redovi skijaša na Olimpiku, šareni kombinezoni u Rajskoj dolini, dvosjed Skočine koji vodi prema beskraju bjeline, i hoteli koji su tada predstavljali srce planine — Šator, Rajska dolina i hotel Jahorina.

To su bili dani kada je skijaška oprema bila teža, ali osmijesi iskreniji. Kada su prve žičare i tanjir-liftovi bili ponos planine, a svaka vožnja značila novo prijateljstvo. Hoteli, građeni od kamena i drveta, savršeno su se uklapali u snježni pejzaž i nudili toplinu doma onima koji su dolazili iz svih krajeva Jugoslavije. Rajska dolina je tada zaista bila raj — mjesto gdje su se spajali sport, priroda i neopisiva energija mladosti.

Jahorina tog vremena bila je i simbol arhitekture koja je poštovala planinu. Nije se gradilo da bi se nadmašila priroda, nego da bi se u njoj živjelo. Hotel Jahorina, tada novo čudo moderne gradnje, označila je korak ka olimpijskoj eri koja će planinu uvesti u svjetske mape. Sa njenih terasa pružao se pogled prema Prači i beskrajnom moru šuma, dok su se na padinama ispod sunčali skijaši — spokojni i nasmijani, baš onako kako to priliči planini koja diše ritmom zime.

Video oživljenih razglednica ne prikazuje samo slike, već sjećanja. On podsjeća na vrijeme kada su zime trajale duže, kada se na Jahorinu dolazilo iz ljubavi, a odlazilo sa obećanjem da ćemo se vratiti. Zvuk žičare, škripa snijega pod pancericama, žamor na terasi hotela i miris borovine — sve to se vraća u nekoliko minuta tih oživljenih slika.

Jahorina sedamdesetih nije bila samo planina. Bila je osjećaj. Bila je simbol vremena kada su snijeg, prijateljstvo i jednostavnost života značili više od luksuza i brzine. Danas, dok gledamo te prizore, podsjećamo se da je prava vrijednost ove planine upravo u toj emociji — u spoju čovjeka, prirode i sjećanja koje traje.